S obzirom na suradnju sa mladom dizajnericom, studenticom Tekstilno-tehnološkog fakulteta, Pavlom Aleksić te njen veliki uspjeh na nedavno održanom 7. Modnom Ormaru, nekako se nametnula kao logičan odabir za naš prvi intervju da bi sama najbolje rekla nekoliko riječi o kolekciji koju je žiri nagradio pobjedničkim mjestom u kategoriji kostimografije.
Pavla, imala si jak koncept vezan uz svoju kolekciju na Modnom Ormaru ove godine. Možeš li nam reći nešto više o kolekciji, konceptu i inspiraciji, koja je na kraju i odnijela pobjedu u kostimografskoj kategoriji?
Na ovogodišnjem Modnom ormaru predstavila sam kolekciju pod nazivom „Posljednji stihovi koje za nju pišem...“
Za kolekciju me inspirirala pjesma čileanskog pjesnika Pabla Nerude. Ova romantična priča sastoji se od pet modela. Gornji dijelovi osmišljeni su poput oklopa, izrazito su kruti i presvučeni metalnim lancima koji prelaze u cvjetne ornamente, mijenjajući svoj karakter u zaigranoj priči. U igri ornamenta zbiva se otvaranje tijela u gornjim odjevnim oblicima, što mu daje prevlast nad krojem. Duge haljine koje se nastavljaju iz gornjih dijelova, rađene su od laganih, prozračnih materijala koji se formiraju gibanjem tijela.
Korišteni materijali su tri vrste svile za duge haljine i čvrsti poliester za gornje odjevne oblike. Naglasak cijele kolekcije je na ručnom radu, odnosno ručno izrađenom ornamentu koji po modelu sadržava od 30- 50 metara metalnih lanaca.
Moja priča započinje s vrlo snažnim terminom, s riječi “ljubav”. Ostala sam fascinirana načinom na koji se pjesnik poigrao s njom.
Upravo ova igra, snažna energija i strast kojom je prožeta pjesma, potaknula me da je oživim. Odjenuti ornament, za mene je odjenuti liriku. Iskazane osjećaje, misli i doživljaje ove pjesme prevela sam u svoj ornament i odjenula pjesmu.
Kroz moju kolekciju “ljubav” postaje metalni lanac, snažna i čvrsta dok su zajedno, no ako i jedna karika pukne, sve se raspadne, kao i ljubav.
Jesi li tokom izrade obratila pažnju na utrošene radne sate na pojedini komad iz kolekcije? Koliko vremena je bilo potrebno za izradu jednog komada?
Dok radim ne gledam na sat, jer uživam u tome i to je moj svijet, no ovog puta sam odlučila obratiti pažnju na jedan model koji sam izrađivala, jer me zanimalo koliko mi okvirno treba vremena za izraditi jedan ornament, i trebalo mi je nešto više od sto sati.
Ovo ti je bio prvi nastup na Modnom Ormaru i na nekom natječaju ovog tipa uopće i odmah pobjeda! Koji su tvoji dojmovi, kako si se osjećala braneći svoj rad ispred međunarodnog žirija, kad si slala modele na pistu, kad si saznala da si pobijedila?
Da, ovo mi je prvi put da sam sudjelovala na natjecanju ovog tipa. Ja sam došla na Modni ormar s velikom željom za iskustvom i to sam i dobila. Atmosfera u backstageu je bila super, svi natjecatelji su bili predivni i koliko god smo bili uzbuđeni oko svega, vladala je opuštena, prijateljska atmosfera. Žiri je bio predivan, i to mi je najveća nagrada, što sam imala priliku izaći pred njih. Dok sam izlagala svoj rad pred žirijem bila sam sigurna i opuštena, jer sam u ovu kolekciju dala veliki dio sebe, no s druge strane bila sam iznenađena njihovim reakcijama, odnosno pohvalama i oduševljenjem mojom kolekcijom, jer ja sam od onih koji daju sve od sebe ali ne očekuju ništa. Kad je došao red na moju reviju, nisam bila svjesna toga, prva tri modela sam uzbuđeno pripremala za izlazak, i onda stanem i shvatim, pa to je moja revija!
A ja je nisam pratila...kad su cure izašle na kraju sve zajedno bila sam jako sretna, ljudi oko mene su me zagrlili i čestitali mi, i sve se jako brzo odvijalo, i tad mi prišla jedna osoba i rekla da je zaplakala, da je energija, priča, glazba toliko dotaknula da je zaplakala. To mi je bila potvrda, uspjela sam oživjeti pjesmu. To je ujedno bila i moja pobjeda i nagrada, što su ljudi osjetili i prepoznali moju priču.
Na početku si zasigurno uspješne karijere. Po tvom mišljenju, što je ono što će upravo tebe istaknuti među drugim dizajnerima?
Mislim da je svaki dizajner priča za sebe, i da svatko od nas može pronaći svoju publiku, pa tako i ja. Ono po čemu bi se ja isticala, ne znam, prerano mi je o tome razgovarati.
Pošto spremamo editorijal za tvoju kolekciju, reci nam, kako biraš modele koji će predstaviti tvoju odjeću, za snimanja, revije? Imaš li određeni tip djevojaka za to ili biraš po osjećaju?
Za mene su sve žene predivne, i u svakoj mogu pronaći nešto što mi se jako dopada. Nemam određeni tip modela što se tiče fizičkog izgleda, više me privuče energija kojom osoba zrači u trenutku kad je vidim.
Da možeš poručiti sebi od prije pet godina nešto, što bi rekla maloj Pavli?
Mala Pavla je oduvijek znala što želi biti u životu, već u osnovnoj moje bilježnice i knjige bile su iscrtane malim ilustracijama na rubovima, i nikad nisam dvojila između ovog što sam sad i nečeg drugog. Ja sam vrlo sigurna u ono što želim i ne bojim se toga, tako mi je sa svime u životu, vrlo sam odlučna. Mislim da je najvažnije cijeniti sebe, ljude oko sebe i nikad odustati, kao što sam jednom pročitala:
“Bez obzira je li to negdje zapisano, znam da ću uspjeti. Ako to nije predodređeno, predodredit ću, ili ako nije suđeno, ja ću to uraditi. Ako stignem do granice, precrtat ću je, ako naiđem na kraj, stvorit ću od njega početak.“
Hvala Pavli što nas je uvela u svoj svijet, još jednom joj čestitamo od srca na predivnoj kolekciji i veselimo se njenim budućim radovima!
No comments:
Post a Comment