Nakon višednevne potrage za savršenom lokacijom, pronašli smo je u prostorijama nikada dovršene Sveučilišne bolnice u Blatu. Neću uopće duljiti o šoku nas koji nismo imali prilike vidjeti taj spomenik hrvatskom lopovluku. Žalosno je kad zaštitar, između ostalog, kaže da pripazimo na stakla koja spadaju sa zgrade a koja su u to vrijeme bila najskuplje što se moglo kupiti.
Pazili smo. Pazili smo i na nesigurne konstrukcije koje se urušavaju, i ostale zamke naše savršene lokacije.
I prošli smo bez ozljeda, možda i bez prehlade, vjetru i propuhu unatoč. Da naglasim, vrijeme nam nije išlo na ruku, no to je samo jedan od izazova za fotografa, u ne baš idealnim uvjetima proizvesti idealnu fotografiju.
Naš tim se sastojao od samo troje ljudi, fotografa, vizažistice i modela. Genijalno je kad fotograf bude asistent vizažistici, vizažistica postane asistent fotografa a model pomaže raditi kosu. Vizažistica je ovog puta bila i stilistica. Svi rade sve, to je jedan od razloga zašto volim ovaj posao. Kreativnost na više razina i ni sekunde vremena za popuštanje koncentracije što rezultira čudnom prazninom, rekla bih umorom, na kraju dana. Zaista smo dali sve od sebe.
Hvala predivnoj Mariji Inđić koja se pokazala kao savršen model i ovog puta, hvala dragom prijatelju Marku koji nas je vozio preko cijelog grada. Hvala dragim dizajnerima, Matiji Čopu, Valinei Vinger i Vanji Veselić čija je odjeća i obuća nosila ovu našu priču.
U ovom postu vam donosimo nekoliko behind the scene fotografija dok čekamo one finalne kroz koji dan.
Photo: Zvonimir Ferina
MUA: Kasandra Draganić
Model: Marija Inđić
